Почетна
:
Контакт
   Facebook   YouTube   twitter
Пратите нас и на:

“Ma neću protiv tako velikog protivnika da gledam uživo!”


Година: 2006
Утакмица: FK Crvena Zvezda-A.C. Milan
Сећање поставио: Jelena10

Komentara: 0

Оцени ово сећање:
1  
2  
3  
4  
5  
 
Оцена сећања: 5

Текст сећања:

Ovo je moja reakcija na predlog tata Bore da dan 22.08.2006. god provedemo u Beogradu, glavnom gradu Srbije. Pitate se kojim povodom? Želeo je da me uvede po prvi put u neosvojivu tvrđavu-fudbalski hram „Marakana“. FK Crvena Zvezda igrala je treće kolo kvalifikacije za ligu šampiona protiv A.C. Milan-a. Veče 21.08.- na stolici pripremljene farke i zvezdaška majica, oprane patike, u torbici najosnovnije stvari, a u glavi pomisao „O Bože, kao da je sutra bitan sastanak za posao pa sređuješ sve“. Tu noć nisam oka sklopila, po glavi su se vrtele „Dobro znaj da uvek tu sam ja“, „Još jedna pobeda i titula“, „Ponos grada“ i druge pesme. Iščekivanje i neobuzdana sreća- srce mi igra.
Ulazimo u glavni grad, neverovatna atmosfera na putevima. Kolona vozila u pravcu samo jednog odredišta, iz svakog auta čuju se dobro poznati stihovi, kroz prozore automobila vijore se crveno-bele zastave, sviraju trube i moje uzbuđenje polako raste.Karte su nam kod tatinog prijatelja koji živi u blizini stadiona pa ni na tom putu nije izostala predstava koju sam posmatrala kroz prozor automobila i čiji ću akter ubrzo biti i ja. Vesele crvene armije su svuda oko nas. Uputili smo se ka jugu, ulaz 23, sektor 4. Baš kao i datum mog rođenja 23. April, zadivljujuća slučajnost. Tata mi objašnjava kako je normalno što idemo tamo iako je jug na Marakani predviđen za protivničke navijače. Zvezdu će pratiti više od 60.000 delija i biće nas na svim stranama, kako kaže jedna pesma „Sa svih strana grmi Marakana...“. Euforiji doprinose veliki broj policije i helikopteri koji nadleću najlepšu beogradsku ulicu Ljutice Bogdana 1.
U ruci stiskam kartu kao da je zlatnik vredan mog dosadašnjeg zivota. Peva se pesma „Daj gooo, daj gooo“ i prvi put sam je tada čula. Jedan čovek mlađi od moga oca me je uhvatio pod ruku i rekao nam „Ajmo zajedno! Snažno se držite inače nećemo nikada ući!“ Nastavio je da peva uz fizičko nadmetanje-prodor do ulaza. Mnogi se čude šta je za jednu devojčicu ovde u masi oznojanih, pijanih muškaraca koji se guraju lepše od šminke, haljinica i cipelica. Ova slika je zanemarljiva i bleda u odnosu na ono što mene čeka kada zakoračim na tribinu-ekspanzija emocija u epicentru ludila. Taj osećaj ume da zanese kao najteža droga. Bila sam u pravu kada sam rekla da ne želim da ovako veliku tekmu gledam uživo. Centralna pažnja mi nije usmerena ka lopti i igračima. Zaista ne znam ni koji sastav tima je izašao na teren,a kamoli ko je dao gol. Sećam se rezultata 1:2 za Milan, ali to je tada bilo manje važno. Svih 90 minuta ja sam uživala u pesmi posmatrajući meni nepoznate, a toliko bliske osobe. Svaki jedinstven pokret zvezdine publike, aplauzi više desetina hiljada ljudi nakon dobre asistencije i koreografije bile su zanimljivije. Adrenalin je na tako visokom nivou da se mršava devojka usuđuje progurati među nabildovanim momcima bliže preglednijem delu tribine-nesvesno bacam pogled ka mojim omiljenim igračima. Huk delija osećam kroz svaki atom svog organizma. Njega drugačije čuju navijači i oni koji ne vole navijanje, kojima je to urlanje huligana. Za nas je to priča o ljubavi, sreći, divna energija koja te vezuje sa strancem pokraj sebe. Bum! Marakana odjekuje, bacaju se topovski udari,a u ženskom srcu radost,osmeh na licu i suze u očima. Hiljadu nelogičnih poteza zbog ljubavi neko je rekao… ni sama ne razumem kako se može roditi ovakav osećaj u “blažem ratnom stanju.” Jednostavno to je tu u mojim grudima i zvuči glupo za one koji ne prate sport i ne navijaju. Ili ti ekvivalent pesma “Ja imam bolest kojoj nema leka,i koja plaši normalnog čoveka…” Jednom je rekao glumac Ljuba Tadić: “Znate, voliš ženu-lepo. Voliš devojku-I to je lepo. Voliš decu-još lepše. Ali voleti Crvenu Zvezdu nije tako mala stvar!” Odlazak na utakmicu je jedna vrsta razonode i izlaska gde nije važno društvo u kojem se nalaziš, kao što kažu da je za noćne žurke bitno sa kim si, a ne gde se provodiš pa čak i uz koju muziku. Kod verne podrške svom voljenom klubu dovoljno je znanje da kada god Zvezda igra tekma nije mala, prisustvo ostatka crveno-bele družine i pesma. Zaražena sam sa odlascima na utakmice jer Zvezda se voli svakog dana, a ne samo protiv Milana.
Još jedan spetakl je završen. Tužnih pogleda svi napuštaju hram ali opet nekako ponosno. U ljubavi ima uspona i padova, svaka prevaziđena kriza jača osećanja. Nakon bure, uputili smo se ka Subotici uz prijatnu tišinu poput mirnog mora. Tišina je govorila o čudesnim utiscima i ogromnoj zahvalnosti tati što me je poveo u nezaboravnu avanturu. Svaki put kada otvorim kutijicu na vrhu ormara moje sobe preživljavam ovaj dan iznova. Plavo siva karta je vodič kroz uspomenu na najlepši dan jedne zvezdašice.

 

Слике сећања:


Коментари

Оставите свој коментар на ово сећање:

Напомена: коментар ће бити објављен тек након одобрења администратора.

Име



Коментари посетилаца: 0


 

Registracija
Региструј се и постави своје сећање, гласај, коментариши... или пријави дете за прву утакмицу.

Корисничко име

Лозинка


  Заборавили сте лозинку?

Уколико сте заборавили Вашу лозинку, молим Вас унесите ваше корисничко име и маил са обавештењем биће Вам прослеђен на регистровану маил адресу.

Корисничко име

Љутице Богдана 1a
11000 Београд
Србија
Тел:   +381 11 6662 500
         +381 11 6665 592
Факс: +381 11 7674 653

Препоручени линкови:
Региструјте се
Поставите своје сећање  (морате претходно бити пријављени)
Пријавите своје дете за долазак на утакмицу
Повратак на врх странеПовратак на врх стране